Poštovani,
osjećamo moralnu dužnost i obvezu prema našim poginulim, nestalim i umrlim suborcima iz Domovinskog rata za neovisnost Republike Hrvatske obratiti se javnosti preko naše internet stranice a u vezi koncerta glazbenog sastava Bijelo Dugmeu Splitu nakon što je pjevač Alen Islamović otpjevao pjesmu Pljuni i zapjevaj moja Jugoslavijo. Dok se izvodila
spomenuta pjesma na velikom ekranu iza leđa izvođača prikazana je zastava bivše države Jugoslavije. Čak je pokušano u medijima to provući ispod radara, bilo i prošlo. Zaboravite to, jer ustaški dernek u Imotskom (kako su ga pogrdno nazvali) je još uvijek aktualan, a Imoćani opasni kao i njihovi gosti s koncerata. Zato smo i revoltirani jer ne vrijede ista
pravila, a čini mi se ni zakoni za sve. Dakle, ovdje bi željeli naglasiti da nije sporna sama pjesma (jer pojedinci govore da smo neuk svijet koji ne razumije poantu), nego sama ikonografija koja je prati. Simbolika zastave SFRJ u ljudima koji su prošli sve nedaće rata i progona izaziva u najmanju ruku zgražanje. Još od krvavog Uskrsa 1991. kada je ubijen prvi hrvatski branitelj Josip Jović i dalje preko masakra redarstvenika u Borovu selu pa sve do kraja Domovinskog rata i svih
žrtava koje su napadane, protjerane, ubijane, masakrirane pod simbolom jugoslavenske zastave.
Ako također uzmemo u obzir da je ta tvorevina početkom 90-tih godina napravila toliko zla u Hrvatskoj, krijući se iza jugoslavenstva ustvari ostvarivala projekt Velike Srbije. Planirani rat za “novu još truliju tvorevinu“ po naputcima SANU-a, počela je od Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine i završni krvavi pir imala je na Kosovu. Naravno, nekome je u toj
tvorevini bilo lijepo, imali su privilegije, vikendice, državne stanove i u potpunosti razumijemo njihovu jugonostalgiju, ali sada su neka druga vremena. Toliko nevinih žrtava je stradalo pod tim sotonskim komunističkim simbolom (crvenom
petokrakom), ubojstva, masakriranja, silovanja, paljenja uništavanja objekata, gospodarstva, ekonomije samo zato jer su htjeli ostvariti san Velike Srbije. Hrvatska je u tom nametnutom, obrambenom i oslobodilačkom Domovinskom ratu izgubila preko 15 000 svojih sugrađana, od toga preko 400 nevine dječice. I dan danas ne zna se sudbina preko 1700 nestalih branitelja i civila koji su stradali od petokrake ili kokarde. Na suprotnoj strani i dalje zavjet šutnje. Cijena koju smo platili za slobodu je zaista previsoka, i zato nemao pravo biti nemarni i gluhi kada neko gazi naše vrijednosti. U Domovinskom ratu Republika Hrvatska je pobijedila.
Zahvaljujući Majci Božjoj, i dragom Bogu izvojevali smo svoju slobodu i neovisnost, prvo preko referenduma, zatim demokratskim izborima a na posljetku i krvavim bitkama koje ne smijemo nikada zaboraviti. Sada je naša zemlja slobodna. Republika Hrvatska stvorena je u Domovinskom ratu. Naša Domovina je vlasništvo cijelog našeg hrvatskog naroda i svih
građana Republike Hrvatske. Cijena naše slobode bila je previsoka. Ovo dana je izišla jedna domoljubna pjesma pod nazivom Ako ne znaš šta je bilo. Pjesma je izazvala euforiju što se može iščitati sa svih portala radio postaja. Zbog jednog citata: Jel moguće da ste zaspali na straži, da zakletva barjaku više ne važi, jel moguće da ste zavezali oči…“, dakle ovog citata, UHBDR 115. Imotske brigade HV daje ovo priopćenje na svojim internet stranicama. Našoj djeci koju mi učimo istinitu povijest kažemo: ti si rođen sine u vrijeme slobode, rasti da je braniš kad ti stari ode.
Osvrnut ćemo se sada malo na dva domoljubna koncerta u Imotskom: Imotski ne zaboravi i samostalni koncert Marka Perkovića Thompsona, gdje se na jednom od deset najljepših svjetskih nogometnih stadiona prekrasnog imena Gospin dolac okupilo preko 50 000 ljudi. Pjevali su Dražen Zečić, Mate Bulić i Marko Perković Thompson. Rijeke mladih ljudi iz cijele Hrvatske, usudit ću se reći i dijela Europe (jedna obitelj je došla iz Poljske), slijevale su se tih dana u Imotski. Mnogi su došli tu iako nisu imali ulaznica, ali htjeli su biti dio nacionalnog zajedništva. Koncerti su pobudili emocije domoljublja, vjere i
zajedništva hrvatskog naroda. Dok je nama onakve mladosti mi se za budućnost Lijepe naše ne bojimo, oni nastavljaju čuvati našu slobodnu i neovisnu Hrvatsku. Itekako su svjesni vrijednosti hrvatskog simbola: Nije to obična tkanina srce mi ko najveća planina, ponosa uhvati me navala, kad se zavijori iznad naših glava, lijepe naše hrvatska zastava.
Nije bilo nikakve zamjerke od strane policije, organizatora, a niti nas mještana grada Imotskog. Kako bi naš narod rekao, nije se čaša razbila. I onda su se na nas okomila sluganska pera razno raznih medijskih kuća o tzv.ustaškom derneku. To iskazuje jednu totalnu zloću prema hrvatskim braniteljima jer u Domovinskom ratu nije bilo ustaša, bili su samo branitelji i to svih vjera i nacija.
Hrvatski branitelji su časni ljudi na koji je rat ostavio duboke ožiljke, oni i njihove obitelji i dan danas žive a njihove zasluge u Domovinskom ratu i stvaranju Republike Hrvatske su zaista herojske. Pričati o Domovinskom ratu u kontekstu vremena mira i salonskih razgovora te tražiti svaku sitnicu da se nešto prikaže negativnim, mogu samo zločesti ljudi i istinski mrzitelji domovine u kojoj žive.
Mislim da Imoćani nisu zaslužili takav epitet ustaša. Uostalom, ustaše su nestale sa krajem 2. svjetskog rata 1945., a moramo primijetiti da je presjednk SABA HR gospodin Franjo Habulin rođen 1957., dakle 12 godina nakon kraja 2. svjetskog rata. Dakle, nije ni čudo da je još aktivan u antifašističkoj borbi te da njemu i sličnima postoji kontinuirana potreba za
oživljavanjem ustaštva, NDH i sl. Novinarima koji nisu uspjeli ocrniti Grad na gori, dali su se u daljnje istraživanje i upornim angažmanom otkrili su tajnu lokaciju u Crvenom jezeru gdje se godinama skriva Vila Velebita. Zbog pjesme Vilo Velebita nekada se išlo na sudove i u zatvore. I tako prođe punih mjesec dana od naših Domoljubnih koncerata u Imotskom a da ne
prođe niti jedan dan da se netko ne oglasi u tiskovini ili na televiziji. I što je najinteresantnije svatko uzima sebi za pravo spominjati našu malu varošicu. Tako se i Vojko Obersnel očitovao uz svoju pjesmu koju uvijek pjevuši Bella Ciao.
E moj Vojko, Hrvatska, to je zemlja moja, Hrvatska, to je zemlja heroja.
216 građana Imotskog i porijeklom iz Imotske krajine stradalo je u Domovinskom ratu. Od završetka Domovinskog rata zaključno s 2021. godinom samo iz 115. Imotske brigade umrlo je preko 400 ljudi. Njihove obitelji ostale su bez branitelja i hranitelja. I zato uz stihove sve vas lijepo pozdravljamo:
Uzela ga zemlja u te crne dane, nisu zalud majko suze isplakane
Za slobodu i za dom, dom, narodu svom. Sina heroja ovoj zemlji ti si dala
na nebu sad je zvijezda zlatnog sjaja
I zauvijek će ostati, jer Hrvatska će pamtiti
Heroje čije ime sveta zemlja čuva.
Udruga 115. Imotske brigade HV uvijek će se držati one poznate uzrečice prvog hrvatskog Predsjednika, Sve za Hrvatsku – Hrvatsku ni za što!
Pozdravljamo vas našim pozdravom u ratu i u miru: Dušu Bogu-život za Hrvatsku.
MD/FBP
UHBDR 115.IMOTSKE BRIGADE HV